Stres je odgovor organizma na situaciju koju osoba doživljava kao ugrožavajuću po svoj fizički ili psihički integritet. Organizam se u stresu priprema na brzu reakciju i zaštitu - npr. pojačava se rad srca i pluća, povećavaju  se krvni pritisak, nivo šećera u krvi, mišićna napetost itd. Psihičke reakcije su strah, teskoba, promene raspoloženja, rasuđivanja itd. Na primer, svima nam se dogodilo da drhtimo od straha. Kako je u stresu ravnoteža organizma poremećena, telo ulaže dodatne napore da bi ponovo uspostavilo ravnotežu. Ako je organizam, odnosno osoba, često izložena stresu ili je stanje stresa dugotrajno, stalno ulaganje napora da se vrati u ravnotežu iscrpljuje organizam i čini ga podložnijim nastanku raznih zdravstvenih poremećaja i bolesti.

 

Izvori stresa ili stresori jesu spoljna zbivanja ili unutrašnji podsticaji koje procenjujemo kao ugrožavajuće. Stresori mogu biti:

• fizički - izloženost jakoj buci, vrućini, boli, hladnoći,

• psihološki - sukobi s članovima porodice, prijateljima, kolegama na poslu,

• socijalni - ekonomske krize, ratovi i dr.  Reakcije na stres zavise od njegovog trajanja i jačine.

Stres može biti akutni - jaki, iznenadni, koji nastaje kao reakcija pojedinca na direktnu opasnost, npr. Saobraćajnu nesreću. Hronični stres nastaje kao posledica trajne izloženosti stresnoj situaciji, npr. nezaposlenosti. Postoje mali svakodnevni stresovi - npr. nedostatak vremena za svakodnevne poslove, saobraćajna gužva, male svađe na poslu i u porodici i sl.; veliki životni stresovi - koji se ne događaju često, ali se gotovo svima kad - tad dogode - npr. smrt bliske osobe, bolest i sl.; traumatski životni stresovi - koji se događaju vrlo retko i nekim se ljudima nikad ne dogode, ali ostavljaju dugotrajne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje - npr. ratna stradanja.

Posledice delovanja stresa mogu biti:

• fizičke - simptomi: glavobolja, ubrzan puls, nagle promene krvnog pritiska, srčane aritmije, nesanica, gubitak apetita, preterano znojenje i dr. ili bolesti u nastanku kojih stres ima jak uticaj, npr.: čir na želucu, bronhijalna astma, oboljenja štitnjače, reumatoidni artritis i dr.;

•psihičke: depresija, razdražljivost, skučenost, potištenost, bespomoćnost, osećaj krivice, posttraumatski stresni poremećaj;

•socijalne: socijalna izolacija i devijantno socijalno ponašanje: agresija, alkoholizam, narkomanija, delinkvencija.

Iako često ne možemo uticati na uzroke stresa, možemo uticati na to kako ćemo se suočiti sa stresom. Suočavanje se odnosi na ponašanje i psihičke reakcije kojima pojedinac nastoji svladati ili ublažiti pritiske izazvane pratećom situacijom. Zdrav način života, odnosno mjere za poboljšanje zdravlja, dovode i do povećanja otpornosti na stres, pa preduzimanje ovih mera ubrajamo u veštine suočavanja sa stresom:

• redovna i odgovarajuća ishrana,

• izbaciti ili smanjiti uzimanje kofeina, nikotina i šećera,

• baviti se fizičkim vežbanjem radi održanja telesne kondicije

• osigurati redovan raspored odmora i dovoljno vremena za spavanje,

• promeniti raspored obaveza na poslu ili kod kuće,

• prekinuti s nekim aktivnostima koje nisu nužne, a koje su postale opterećenje.

Kako bismo spriječili ili ublažili stres, ponekad možemo promeniti samu stresnu situaciju, a ponekad svoj odnos ili pogled na situaciju:

• zadržati osećaj za humor u situacijama koje mogu izazvati stres,

• održavati ravnotežu između rada i zabave,

• usporiti,

• pronaći vreme za opuštanje,

• podeliti probleme s prijateljima i porodicom, izvorima socijalne podrške,

• poznavati sebe i svoje granice tolerancije na stres,

• zatražiti savete od stručne osobe.